Autor je u svim svojim radovima

Branislav Strugar, majstor fotografije FSS otvorio je, u Podgorici, u Galeriji F64, retrospektivnu izložbu fotografija.

Prenosimo tekst Jelene Kontić objavljen u dnevnom listu Vijesti.

Više od 50 godina duge karijere stalo je u oko 40 fotografija nastalih tokom prethodnih decenija, a mogu se pogledati do 13. jula u galeriji “F 64” u Podgorici

       Retrospektivna izložba fotografija umjetnika Branislava Strugara predstavlja jednu vječnost u fotografskom smislu, kazao je otvarajući izložbu u podgoričkoj galeriji “F 64” crnogorski fotograf i osnivač galerije Dejan Kalezić.

Više od 50 godina duge karijere stalo je u oko 40 fotografija nastalih tokom prethodnih decenija, a na svakoj od odabranih jasno su uočljivi i elementi koji karakterišu Strugarov izraz – svjetlo i sjenka, ali i jasan, dubinski, romantičarski i mistični pogled koji dobijamo gledajući prikazani kadar ili objekat. Tako Strugar u fotografiju, bilo da je ona crno-bijela ili obiluje bojama, i propratnih par riječi naziva ispisanih lijepim rukopisom, unosi poeziju i smješta priču koja je mnogo više od jednog trenutka, blica ili dugmeta.

Njegov put počeo je 1968. godine, a na samom početku radi i stvara raznoliko, pamti i pripovijeda gradove, ljude, portrete, aktove, pejzaže… Od 1970. godine kreće s umjetničkim izložbama i od tada, kada je iskusio slobodu umjetničke fotografije, do danas to ne ispušta i majstorski veze nit svog izraza.

”Prve fotografije sam predstavio na izložbi 1970. godine, što je bilo prije više od 50 godina, pa je tako za mnom više od pola vijeka rada. U međuvremenu sam mnogo toga radio profesionalno i po zadatku, ali radovi koji su ovdje izloženi odnose se upravo na umjetnički, odnosno izlagački sektor. Za razliku od profesionalnog, gdje uvijek imate neke zadatke i samim tim i ograničenja, ono što radim za izložbe omogućava mi potpunu slobodu, od biranja tema do načina obrade. Ova izložba je presjek pedesetogodišnjeg rada i mislim da u velikoj mjeri može da prikaže cijeli taj period, a da se kroz sve to provlači jedna izvijesna nit. I bez obzira na to što su radovi nastajali u jednom dugom vremenskom rasponu, a na svakoj fotografiji možete i da vidite kada je nastala, nešto što je autor sadržano je u svim radovima”, kazao je Branislav Strugar.

Kalezić je iskazao posebno zadovoljstvo što je baš galerija “F 64” domaćin ove postavke, velikog i značajnog događaja.

”Posebna je prilika i zadovoljstvo da u našoj galeriji presjek dugogodišnjeg fotografskog rada predstavi Branislav Strugar čije fotografije je većina imala prilike da vidi kroz brojne monografije, časopise, a pogotovo zato što je Branislavu glavna tema bila Crna Gora, iako je pored Crne Gore snimao i Srbiju i druge prostore i motive. Bez namjere da ulazim u neku dublju analizu radova koji su pred nama, primijetio bih da nijesu izloženi samo radovi po kojima Branislava najčešće prepoznajemo, a to su pejzaži, već je on, na naše zadovoljstvo, prikazao i dublje segmente svoga rada”, kazao je Kalezić.

Ni Strugar nije krio oduševljenje galerijom za koju ističe da je jedan od najposebnijih izložbenih prostora koji u Podgorici sve više počinje da liči na svojevrstan centar okupljanja fotografa u Crnoj Gori. On je prisutnima otkrio i da se uskoro može očekivati objavljivanje monografije koja će, otkrio je “Vijestima” obuhvatiti više od 300 radova objedinjenih u luksuznom izdanju.

U monografiji “Branislav Strugar, fotografske ekspresije” u uvodnom tekstu prof dr Sreten Petrović istgiče da su kod ovoga umjetnika fotografije svjetlo i sjenka ne samo osobena mjera njegovog ličnog ukusa, već i nezaobilazni činilac u kreiranju slike. Bez toga je za Strugara stvaranje fotografije kao umjetničkog djela nezamislivo, često i u prkosu s nekim utvrđenim pravilima koja se za “dobru” fotografiju nameću ili od nje očekuju. Pozivajući se na Strugarovu tvrdnju da su “sjenke rizik, kreacija i mogućnost za umjetnika da iskaže svoj doživljaj i osjećanja” Petrović ističe da Strugar tako nedvosmisleno naglašava važnost čovjeka umjetnika koji rukuje fotoaparatom, kao i snimatelj kamerom.

”Kao što je svojevremeno Maks Friš (Max Rudolf Frisch) duhovito primijetio: nas Pikasova ‘Gernika’ ne podsjeća na mir, već na Pikasa, tako bi se i za dobar dio Strugarovih fotografija moglo reći to isto, naime, da je na njegovim umjetničkim slikama riječ o rukopisu Branislava Strugara. To ne znači ništa drugo već jedino to da ‘sâmo umjetničko djelo kao umjetnost djeluje na nas, a ne njegova predmetost, njegova sadržina, motiv. Znači, ne ono što je prikazano već kako je prikazano, njegova forma, a i snaga forme’”, zaključuje Petrović.

1 / 12 Foto: Jelena Kontić