PORTRETI KROZ BLENDINE LISTIĆE

(Osvrt na projekat jednog takmičara, kroz objektiv oka sa 24 blendina listića)

Ima li fotografije bez teksta koji je prati? To je pitanje koje sam sebi postavio. Već čujem odgovor milijardu i trista miliona Kineza kako daje odgovor na to pitanje svojom poslovicom “jedna slika govori hiljadu reči”. Mogao bih se sa ovim složiti kada je u pitanju kreativna fotografija da govori hiljadu reči, ali i onda to govori samo onom ko pokazuje i razume rečnik fotografske estetike. Inače, potrebno je upotrebiti manje ili više reči ne bi li se otkrila estetika nekom ko je početnik.

A šta je sa fotografijama koje opisuju neki događaj, naprimer Međunerodno takmičenje fotografa “24.kadar”. Tu je već druga priča i tu se moramo poslužiti rečima da damo informacije o tome šta? gde? kada? kako? zašto? i na početku svih KO?

To pitanje- ko je učestvovao? – je moguće jednostavno napisati rečima. I naš uvaženi hroničar fotografskih zbivanja u poslednjih nekoliko godina Dragan Babović, je to mogao uraditi. Ali kao fotograf i čovek željan saznanja, a saznanje se dobija kroz sumnju o postojanju istine, njemu reči nisu bile dovoljne, već je na pitanje – ko? – odgovorio sa hiljadu reči više.

Zato je Dragan Babović iz Beograda, pored odgovora na takmičarske teme, dao sebi u zadatak da odgovori fotografijom na pitanje ko su takmičari i pojedini članovi žirija koji su prisustvovali takmičenju. Odlučio se Babović za portretnu seriju, kao moguću formu odgovora na zadatak postavljen sebi. Portreti takmičara bi oslikavali njihove karaktere i stanja u kojima ih je zatekao u toku takmičenja.

Babovićeva je zamisao da ih sve postavi pored iste lisnate pozadine, pa da onda, propuštajući njihov svetlosni lik kroz blendine listiće svog fotoaparata, ostvari dvostruku ulogu. Prvo odvojiće njihove likove od dešavanja na takmičenju i drugo pojačaće pažnju posmatrača na lik i karakter portretisanog. On ih brzim delovanjem, i molbom da upriliči njihov portret, dovodi u stanje gde bivaju zatečeni , ogoljeni od dešavanja, a zaokupljeni temama i dilemama takmičarskim, misleći i na to kako će žiri oceniti njihove fotografije.

Takvom serijom Babović vrlo jasno odgovara, ko su takmičari koji se bave kreativnom fotografijom , čineći ih ujedno važnim i poznatim, kao nekakve glumce ili političare, a ne kao fotografske takmičare, koji se “kriju” iza svog fotoaparata, u ulozi “lovca” na motive i nagrade koje dodeljuje organizator. Portreti nisu grupni (par ili više njih) jer bi ih onda doveo u međusobne veze, a to Dragan Babović ne želi jer ih posmatra kao kreativne individualce.

Njegov rad je za pohvalu iz još jednog razloga. On nije profesionalni portretista koji je došao na takmičenje da napravi portrete za neku daleku budućnost kada će oni biti poznati, a neki od njih citirati ovo takmičenje kao referencu u svojoj foto-biografiji. Već je on takmičar kao i svi drugi, kome nije žao da odvoji dobar deo svog ograničenog vremena na 24h za takmičenje, i posveti ga njima, doživljavajući ih kao kolege, drugove, dobre fotografe, a ne kao suparnike u takmičenju.

Priredio Milovan Ulićević dana August 21, 2014

Show More
Back to top button